Prolaz Venere ispred Sunca je sigurno najvažniji dogadaj godine. Posljednji prolaz vidljiv sa Zemlje bio je 1882. godine, a svega 6 ih je opažano od početka upotrebe teleskopa. Značaj ove pojave nekad je bio veći jer se pomoću nje vršilo precizno mjerenje udaljenosti Zemlje od Sunca.
Disk planeta Venere, 115 puta manji od diska Sunca, ipak će biti lijepo vidjeti kako putuje s jedne strane Sunca na drugu. Trenuci u kojima se dodiruju rubovi Venere i diska Sunca zovu se kontakti i ima ih 4. Po lokalnom vremenu, prolaz je išao ovim redom:
1. kontakt: početak ulaska Venere na sunčev disk -7:20
2. kontakt: kraj ulaska Venere na sunčev disk -7:40
- sredina tranzita: Venera najbliže centru Sunca -10:23
3. kontakt: početak izlaska Venere sa sunčevog diska - 13:04
4. kontakt: kraj izlaska Venere sa sunčevog diska - 13:23
VIDEO događaja! |
Snimka ispod pokazuje potpuni tok prolaza. Venera je "ušla" ispred sunčeva diska u 7:20 s lijeve strane Sunca (istok), a izašla sa diska u 13:23 (sjever je gore). Snimljeno kroz Celestron refraktor 102mm/f5 uz Viviatar 2x telekonverter na Canon EOS 300D (Mylar filter, 1/60 sec., 400ASA ). Osam snimaka složeno je u Photoshopu. |

|
Drug kontakt - Vanjski rub venere dodiruje rub Sunca (07:39:00 LT).

|
Venera polako putuje preko sunčeva diska ( 09:48:12 LT).

|
Treći kontakt - Venera polako klizi sa diska (13:03:48 LT).

|
Sve snimke gore snimljene su kroz Celestron refraktor 102mm/f5 uz Viviatar 2x telekonverter na Canon EOS 300D Korišten je Mylar filter, 1/60 sekunde ekspozicije i 400ASA osjetljivosti. |
Prolaz Venere ispred sunca počinje "prvim kontaktom" - trenutkom dodira ruba Venere sa rubom Sunca.Veneri je potrebno oko dvadesetak minuta da prođe preko ruba Sunca. Dodir vanjskog ruba Venere sa rubom Sunca nakon kojeg ona cijela bude ispred sunčeva diska nazivamo drugim kontaktom.
Snimke pokazuju trenutke ulaza Venere ispred sunčeva diska. |
 |
 |
 |
 |
U ranija vremena, astronomi su koristili prolaze Merkura i Venere kako bi dobili podatke o veličini sunčeva sistema. Točnim bilježenjem trenutaka ulaska i izlaska planeta sa sunčeve ploče, sa različitih mjesta opažanja, moguće je, metodom paralkse, odrediti udaljenost Zemlje od Sunca. Kad je ta udaljenost otkrivena (nazvana je Astronomska jedinica), postalo je mogućim i izračunavanje udaljenosti ostalih objekata u sunčevu sistemu i okolnih zvijezda.
"Silazak" Venere sa sunčeva diska: treći i četvrti kontakt. |
 |
 |
 |
 |
Snimljeno kroz Celestron C9,25 kod f6,3 na Philips Webcam Pro 3D. |
Efekt crne kapljice - pojavljuje se prilikom drugog i trećeg kontakta. Tamna silueta Venere i tamno okolno nebo izdužuju se jedno prema drugome, poput kapljice. Efekt je dijelom izazvan lomljenjem svjetla u gustoj venerinoj atmosferi, a dijelom zbog atmosferskog "seeinga" i difrakcije teleskopa (opažen je kod tranzita Merkura). Astronome nije previše oduševio jer su zbog "zamrljanog" kontakta griješili u određivanjima vremena kontakata, ali su zato zaključili da Venera ima atmosferu.
Snimljeno prilikom drugog kontakta kroz Celestron C9,25 kod f6,3 na Philips Webcam Pro 3D.


|
Detaljnija obrada u PS-u kako bi se zornije prikazao efekt crne kapljice, odnosno preljevanja. |