Totalna pomrcina Sunca 11. 08. 1999. - Total Sun eclipse 1999. - CroAstro - Croatian Amateur Astronomy and Astrophotography

Zbog nevremena i kašnjenja u polasku prvobitni plan odlaska u Siofok je promijenjen je za put u Austriju. Dobro opremljeni sa Celestronom 8, Maksutov-Cassegrainom 500mm/f:5,6 teleskopima, Nikonom, Minoltom, Pentaxom fotoaparatima i Sony DCR TRV 110 digitalnom video kamerom krenuli smo na put u 6 sati pokriveni oblacima i poškropljeni malim kapima kiše.Cetvero entuzijasta (Mirko Knezic, Karolina Landripet, moja supruga Stella i ja) uz molitve za lijepše vrijeme kretala se prema Macelju u automobilu jeftinijem od opreme koju smo nosili, strepeci od eventualnih problema (zbog opreme) prilikom prelaska granica kroz kojih moramo proci da bi smo došli u zonu totalne pomrcine.
Na srecu, carinici na svim granicnim prijelazima bili su puni razumijevanja i bez problema uz zagonetni smiješak i komentar da kasnimo (valjda na pomrcinu), propustili su nas dalje. Iako smo debelo prošli Graz i skrenuli za Bec, glava uperenih kroz "šiber" u nebo, nismo znali za krajnji cilj. "Navigator" Mirko je prirucnim GPS-om (audio kazetom kao ravnalom) i kartom Austrije kupljenom na Šentilju te koordinata skinutih s Interneta odredio gradic Oberwart kao naše odredište. Po našem proracunu, totalna faza ce ovdje trajati preko 2 minute. Na ulasku u Oberwart uocavamo mnoge automobile i ljude koji su zauzeli svoja mjesta za promatranje i pripremaju svoja opticka pomagala za pracenje showa.
Mi se spuštamo u grad i nalazimo mjesto na jednom vecem parkiralištu gdje je vec bilo nekoliko grupa Talijana. Prilazim jednoj grupi i pitam ih da li znaju kada je ovdje vrijeme prvog kontakta no nisu imali pojma.U pola 11 sve je bilo spremno: teleskop pripremljen i zašticen nezaobilaznim Mylar filterom, videokamera za bilježenje toka totalne faze pomrcine, Pentax sa 50mm objektivom da "uhvati" planete oko Sunca. Nebo je bilo obasuto bijelim raskidanim oblacima koji su dolazili iz smjera jugoistoka i iako nismo bili oduševljeni njima, omogucavali su dovoljno dobru vidljivost sunceva diska.
Grupa Talijana do nas molila se za cisto nebo, pa smo im se pridružili i mi, kako ne bi propala jednomjesecno isprobavanje ekspozicija, podešavanja, izbor filmova i sve što treba izvježbati prije ovakvog dogadaja. Konacno, u 11:24 po lokalnom vremenu, rub Mjeseca polako je poceo nagrizati suncev disk. Celestron 8 reduciranog fokusa na 1300mm bio je uz Nikon F50 namijenjen bilježenju detalja - protuberanci, a mali Maksutov-Cassegrain 90mm/F500mm sa Minoltom X700, smješten na ledima Celestrona, za bilježenje korone.
	Svakih 5 minuta bilježili smo faze pomrcine i postajali sve nervozniji kako se približavao trenutak totalne pomrcine. Temperatura okoline osjetno je padala, a s njome i intenzitet svjetla. U zraku je visio osjecaj da se nešto "valja" iza brda i da ce nas uskoro pregaziti punom snagom, a da nas ne ce niti primjetiti. Ptice u visokom letu djelovale su takoder uznemireno, a iznad nas preletjelo je nekoliko roda. Suncev srp na nebu postajao je sve tanji.
Iznenada, iako smo to ocekivali, u 12:45 konacno Mjesec je potpuno prekrio Sunce trudeci se sakriti svaku zraku koja se probijala sa oboda Sunca, a izmedu mjesecevih planina. Postalo je mirno, ptice su nestale, zvukovi utihnuli, a nas jeprekrila tama koju ne mogu usporediti niti sa najgorom nadolazecom olujom ili najgorim nevremenom, mrakom ili bilo cime slicnim. Našao sam samo jedan izraz za opis koju je izazivala mjeseceva sjena prekrivši nas: sumrak bogova! Zadivljeni, zaboravili smo da bi bilo dobro i zabilježiti te trenutke.
I tada ubrzo nakon pocetka totaliteta, zlokobni neproziirni oblak (koji je sve do tada doslovno"cekao" u daljini) prekrio je Sunce! Oduzeo nam je gotovo minutu pogleda na ljepote vanjske sunceve atmosfere i za to vrijeme postali smo svjesni da nam je postalo mnogo hladnije, a tijelo su nas obuzimali žmarci.
	Kad se oblak konacno maknuo pred nama je zabljesnula sjajna korona, a s ruba diska "vijorile" su crvene protuberance u nama izazivajuci pomisao na zmaja koji riga vatru! Svugdje oko nas prolomili su se uzvici oduševljenja i pljesak. Ni sam ne znam kako sam u tih nekoliko trenutaka uspio skinuti filtere (koji su u ovoj fazi pomrcine smetali - to sam tek tada naucio) te snimiti nekoliko snimaka kroz 500mm teleskop te kroz videokameru.
Dvije minute i desetak sekundi proteklo nam je u trenu. Bljesak sunceva ruba poceo je bivati jaci i kulminaciji je bio kraj (Minolta je skoro bila pecena prije nego sam stigao vratiti filter). Svi smo šutjeli nekoliko minuta vrteci u sebi protekle utiske. Iako nam je cudljivo nebo pokvarilo dio totaliteta bili smo zadovoljni. Ispratili smo ostatak dogadaja, a u nama je zauvijek ostao snažan osjecaj strahopoštovanja prema prirodi i snazi svemira koji nas okružuje. Vjerujem da svi potajno želimo otici na slijedeci ovakav dogadaj ma gdje god na zemaljskoj kugli ponovo bio!

Totalna pomrcina Sunca 11. 08. 1999. - Utisci